Još 1841. godine, kada je u njemačkom gradu Meissenu osnovano prvo vatrogasno društvo, zatim u Durlachu 1846. godine, inicirali su, uz nemile događaje kao što su elementarne nepogode i katastrofalni požari, da se i u našoj zemlji početkom 19. stoljeća osnuju vatrogasna društva. Tako su u Zagrebu i Varaždinu počela okupljanja vatrogasaca, a upravo u Varaždinu je 1864. godine osnovano prvo Vatrogasno društvo pod imenom Hrvatski vatrogasni zbor. Ubrzo zatim osnivaju se društva u Sisku, Zagrebu, Karlovcu, Ludbregu, Novoj Gradiški i drugdje.
Na tadašnjoj Valpovštini prvo dobrovoljno vatrogasno društvo osnovano je u Petrijevcima, a zatim u Valpovu, Bizovcu i Bistrincima, da bi 1927. godine bilo osnovano vatrogasno društvo i u Vinogradcima. Osnivačka skupština, prema sačuvanim dokumentima, održana je 15. kolovoza 1927. godine u prostorijama Vatrogasnog doma u Vinogradcima, kako su ga mještani zvali „straža“, na inicijativu 14 mještana i seoskog kneza Kuzmana Berečića. Podaci kazuju da su, osim nazočnih mještana, skupu prisustvovali i predstavnici tadašnje općine Valpovo Fabijan Blažević i Resen. Tada je izabrano i prvo rukovodstvo DVD Vinogradci: za nadzapovjednika je izabran mještanin Stjepan PAVOŠEVIĆ, za prvog zapovjednika Ivan GALOŠEVIĆ, za zapovjednika Pavo PAVOŠEVIĆ, tajnika Martin PAVOŠEVIĆ, a blagajničko poslovanje povjereno je Kuzmanu PAVOŠEVIĆU.
U početku djelovanja, naše Društvo je imalo skromnu vatrogasnu opremu – svega dvoklipnu ručnu vatrogasnu štrcaljku, koju je posjedovao seoski odbor, odnosno selo, pa je bilo prisiljeno zatražiti novčanu pomoć od mještana. Od prikupljenih sredstava kupljena je najneophodnija vatrogasna oprema – 3 sjekirice, prteni opasači, nekoliko tipiziranih šljemova, kudeljne cjevine i kola s buretom, dok su članovi iz vlastitih sredstava kupili vatrogasna odijela.
1935. godine došlo je do smjene rukovodstva i za novog predsjednika izabran je Tomo VIDAKOVIĆ, koji je sve do 1945. godine vršio dužnost zapovjednika DVD Vinogradci.
Pod rukovodstvom predsjednika Tome Vidakovića, koji je s pravim entuzijazmom inicirao razvoj Društva, došlo je do omasovljenja članstva, poboljšanja financijske situacije, a izgrađeno je i prvo vatrogasno spremište, tzv. „gasilana“.
Od početnih 17 članova, 1935. godine DVD Vinogradci ima preko trideset članova i postaje nositelj kulturnog i društvenog života u selu. Tadašnji izvori prihoda za vatrogasnu djelatnost bili su prihodi organiziranih mjesnih zabava, a veći dio sredstava već tada se trošio na stručno osposobljavanje članova i opremu. Još dvije godine ranije, 1933. godine, tadašnji tajnik Društva Slavko MATIJEVIĆ, učitelj, počeo je sređivati društvenu dokumentaciju, a novim sredstvima dokumentacija je dobila vidno mjesto u našem Društvu i ona je pokazatelj našeg djelovanja i svega što se događalo od osnutka Društva do danas.
Od 1945. do 1955. godine funkciju predsjednika obnašao je Nikola GALOŠEVIĆ i u tom vremenu kupljena su prva vatrogasna odijela i osposobljena je prva generacija stručnog kadra, a dobili smo i prvog vatrogasnog oficira GALOŠEVIĆ Stjepana. Dobili smo tada i dva vatrogasna podoficira PETROVIĆ Marjana i VUKOVIĆ Josipa.
1957. godine predsjednik je Adam VUKOVIĆ, a Društvo nabavlja, kao izvor sredstava, vršilicu za potrebe članova, te obnavlja osobnu i vatrogasnu opremu, adaptira vatrogasno spremište u kojem se i 1967. godine nalazi. Sve do 1967. godine DVD Vinogradci nije imalo svoju zastavu. Nakon održane godišnje skupštine i izabranog upravnog i nadzornog odbora, nastavljaju se aktivnosti s većim intenzitetom. Primljeno je 10 novih članova, a održan je i vatrogasni tečaj za sve neispitane članove. 90% domaćinstava uključeno je u Društvo kao podupirajući članovi. Uređeno je vatrogasno spremište, kupljen prvi vatrogasni agregat marke „Tomos“, kojeg Društvo i danas posjeduje, a pod prvom vatrogasnom zastavom zastavničar Stjepan GALOŠEVIĆ mlađi i svi članovi položili su svečanu zakletvu.
Tijekom svih tih proteklih godina djelovanja našeg Društva, mnogo pažnje posvećeno je disciplini, radu, usavršavanju, nabavci opreme i nadasve stručnom osposobljavanju kadra. Putem organiziranog vatrogasnog tečaja osposobljeno je 15 novih ispitanih vatrogasaca u dva kompletna odjeljenja, a pod stručnim vodstvom komandira GALOŠEVIĆ Stjepana starijeg održavaju se redovne vatrogasne vježbe.
Predsjednik Društva Milan PAVLOVIĆ nabavlja dvije manje limene cisterne kapaciteta 1000 litara vode, a uz pomoć Savjeta Mjesne zajednice sela i učešća od 50% sredstava Vatrogasnog saveza općine, nabavljena je i cisterna za vodu zapremnine 3700 litara. Za trajanja mandata predsjednika Josipa VIDAKOVIĆA i uz pomoć i razumijevanje radnika tadašnjeg „Đure Salaj“ iz Valpova, nabavljena je, za minimalna sredstva, prikolica na koju smo ugradili cisternu. S obzirom da je postojeći agregat dospio u prilično loše stanje, nabavljen je novi tip „Rozenbauer“ u vrijednosti ondašnjih 3.400.000 dinara. Sa 50% sredstava sudjeluje VSO Valpovo, a ostatak sredstava osiguralo je naše Društvo.
Zahvaljujući vrlo dobroj suradnji s Mjesnom zajednicom sela i mještanima, Kombinatom „Belišće“ i drugim društvenim organizacijama, članovi našeg društva unazad dvije godine aktivno djeluju i izvan sela na brojnim vatrogasnim natjecanjima i vježbama. Naše Društvo tada je okupljalo 24 aktivna člana, dva pripravnika, jednog počasnog člana i 76 podupirajućih članova. Imamo tri vatrogasna oficira, tri pod-oficira i 18 ispitanih vatrogasaca, što znači da je stručna izobrazba kadrova na zadovoljavajućoj razini. Tadašnji predsjednik Društva bio je Franjo PAVOŠEVIĆ, koji je uz manje prekide do 1977. godine, dok je tajnik Stjepan GALOŠEVIĆ mlađi, bez prekida punih 20 godina.
U 1976. godini, zahvaljujući sretnim okolnostima u selu, nije bilo požara, pa je preventivna i sportska aktivnost članstva došla do punog izražaja. Velika pažnja posvećena je preventivnoj zaštiti gospodarskih zgrada, sezonskim pregledima dimnjaka, zapaljivim tekućinama na nedozvoljenim mjestima, ispravnostima pušnica, ložišta i električnih instalacija. Članovi sudjeluju na vježbi u Bocanjevcima, koju je upriličio Štab brigade, a dali smo svoj aktivan doprinos i u javnoj vježbi u okviru društvene akcije „Ništa nas ne smije iznenaditi“.
U sastavu međudržavnog natjecanja, što ga je organizirao Vatrogasni savez tadašnje općine Valpovo na nivou općine, naše Društvo je bilo aktivan sudionik natjecanja osvojivši 1. mjesto i plasman na općinsko natjecanje, koje se održalo u Bizovcu. U konkurenciji pet društava, naši vatrogasci zauzeli su ponovno 1. mjesto i stekli pravo natjecanja na zonskom natjecanju, što je 26. lipnja 1977. godine održano u Osijeku, gdje smo osvojili 9. mjesto u konkurenciji 27 vatrogasnih društava Slavonije i Baranje.
Vrijedno je istaći da je Dobrovoljno vatrogasno društvo Vinogradci, za svoj aktivni rad i značajnu društvenu ulogu u selu i šire, 1976. godine dobilo „Nagradu oslobođenja Valpovštine“ i diplomu za sudjelovanje na zonskom natjecanju.
Svi ovi uspjesi postignuti su zahvaljujući punoj podršci mještana sela Vinogradci, koji su uz sve poslove na poljima i radnim mjestima u tvornicama, nalazili vremena za aktivnosti našeg vatrogasnog društva.
Od 1977. do 1989. godine Dobrovoljno vatrogasno društvo Vinogradci daje svoje najzapaženije rezultate. Nabavljena je električna sirena, obnovljen je vozni park, nabavljena je cisterna „Belje“, članovi sudjeluju na raznim vatrogasnim i ostalim manifestacijama, tako da naše Društvo ima vodeće mjesto u društvenom životu mještana. I nadalje nam je prvenstveni cilj pomlađivanje vatrogasnog kadra. U 1984. godini društvo broji 38 aktivnih članova, jednog počasnog i 2 rezervna člana, te 78 podupirajućih članova. U stručnom sastavu imamo 2 vatrogasna oficira, 32 ispitana vatrogasca, a samo su 2 člana bez položenog ispita. Važno je napomenuti da su, u cilju još boljeg omasovljenja aktivista u Društvu, poduzete i realizirane mjere prijema pionira u ovaj humani rad. Tako je u DVD uključeno 14 pionira u dobnoj starosti od 7 do 14 godina.
U 1985. godini izvršena je nabavka vatrogasnih kaciga, dvodijelnih razdjelnica sa zasunima, svečanih uniformi, pionirskih odijela.
Održane su vatrogasne vježbe, tri puta je izvršena preventivna zaštita sela i drugo.
U 1986. godini izvršeno je omasovljenje podupirajućih članova, izvršena je nabavka usisnog voda i rekonstrukcija vatrogasnog tornja, te osiguranje ljudstva i opreme. Održane su i tzv. vatrogasne škole po 30 sati predavanja, a izvedeno je i 25 vježbi seniora.
U 1990. godini postignuti su zapaženi uspjesi na vatrogasnim natjecanjima. Društvo je proširilo aktivnosti usavršavanja praktičnih vježbi, sudjelovalo u gašenjima požara i drugo.
U godinama rata aktivnosti su pomalo zastale iz opravdanih razloga. Veći dio članstva otišao je u hrvatsku vojsku, na bojišta, nekolicina je djelovala u policiji, a mi smo osposobili i veteransko odjeljenje tako da u selu ostane kakva-takva zaštita. Nakon završetka agresije ponovno smo započeli normalno raditi.
Od 1992. godine osnovana je nova vatrogasna zajednica i DVD Vinogradci pripada Vatrogasnoj zajednici grada Belišća.
Od obljetnice 1997. godine u našem mjestu nije bilo niti jednog požara, što samo govori o preventivnom djelovanju društva, kao i o suradnji i razumijevanju naših mještana. U takvoj situaciji naglasak je dan na rad sa djecom i mladeži. Sa istima u kontinuitetu igramo važnu ulogu na svim natjecanjima i manifestacijama na kojima se nalazimo. U isto vrijeme društvo uz veliku potporu VZG Belišća obnavlja, dopunjava i modernizira osobnu i skupnu vatrogasnu opremu.
Za ovakav rad društvo je nagrađeno i nagradom – Grbom grada Belića, te se ovom prilikom još jednom zahvaljujemo VZG koja nas je predložila, kao i Poglavarstvu koje nam je dodijelilo istu. Trenutno društvo broji 65 članova, od toga 15 vatrogasaca, 13 vatrogasaca I. klase, 6 dočasnika, te djece od 6 do 12 godina i mladeži od 12 do 16 godina 14 članova.