Mjesto Tiborjanci ubraja se u veoma stara podravska naselja. Smješteno je između Karašice i Vučice. Tumači se da su dobili ime po Tiberiju, rimskom vojskovođi i caru, koji se borio protiv ilirskih ustanika od 6.do 9.st.pr.Kr. Drugo je mišljenje vezano uz Crkvu sv. Tiburcija. Povijesni dokumenti Tiborjance spominju potkraj 15.st iako se smatra da su daleko stariji. Početkom 20.st. počinju prvi ozbiljniji podaci o razvoju mjesta. Početkom 18.st., te sredinom 20.st u Tiborjance su počeli dolaziti doseljenici iz Hrvatskog zagorja i Bosne.
Da se ipak vratimo malo bližoj povijesti, točnije 29. siječnja 1929.g. Na poticaj i prijedlog mjesnog učitelja iz Veliškovaca g. Ivana Dvoržaka, a uz sudjelovanje mještana Tiborjanaca Šime Vukovića, Adama Sučića Jozinog, Stjepana Sučića stolara, Marina Pavokovića Markova, Fabijana Dušanića, Stjepana Pavokovića Markova, Stjepana Dušanića i Đure Sučića osnovano je dobrovoljno vatrogasno društvo Tiborjanci. Za prvog predsjednika bio je izabran Šimo Vuković ,za zapovjednika Adam Sučić Jozin, a za tajnika Marjan Pavoković Markov.
Tijekom 80-godišnjeg djelovanja društvo doživljava nekoliko kriznih razdoblja, posebno u prvih 10 god. djelovanja. U tom razdoblju održava se nekoliko izvanrednih skupština. Tada dolazi do smjene nekih članova i rad u društvu ponovno se stabilizira. Nažalost, nakon nekoliko godina dolazi 2. svjetski rat. Veći dio članova i društva odlazi u rat. Tadašnje vlasti Nezavisne države Hrvatske zabranjuju okupljanje mještana. U tim okolnostima djelatnost u društvu stagnira. Više se ne održavaju sastanci niti god. skupštine DVD-a. Završetkom 2. svj. rata članstvo je malobrojno jer je dio članova društva nestao ili poginuo u ratu. Nakon kratkog vremena društvo se okuplja i oživljava društveni rad.
Da bi mogli uspješno djelovati bila su potrebna materijalna sredstva. Prvi izvor prihoda bilo je organiziranje priredbi i zabava. Zarađeni novac trošio se na redovitu djelatnost DVD-a. Drugi izvor prihoda bila je vršilica za žitarice koju je DVD-u poklonio tadašnji seoski odbor. U to vrijeme društvo je prikupilo dovoljno sredstava za redovitu djelatnost, ali i za nabavu i održavanje opreme. Po svom osnutku društvo dobiva jednu ručnu štrcaljku u neispravnom stanju, bez potrebnih cijevi i bureta za dovod vode na požarište. Uz pomoć mještana štrcaljka je popravljena i nabavljena najnužnija oprema i bure za dovod vode. Uz pomoć DVD-a Valpovo krenuli smo sa uvježbavanjem članova u rukovanju opremom. 1954. god. društvo kupuje jednu motornu prijenosnu pumpu i za nju potreban broj cijevi. Danas društvo posjeduje traktorsku cisternu kapaciteta 5000 L.
Opremljenost društva zadovoljava po pravilniku o minimumu opremi i sredstava potrebnima za gašenje požara. Unazad 10-tak godina u mjestu su se dogodila tri požara (požar vozila, požar poljop. površine i požar stovarišta drva). Na sreću, bez ljudskih žrtava, ali uz veću materijalnu štetu.