Dobrovoljno vatrogasno društvo Bistrinci osnovano je 2. veljače 1904. godine. Prvi osnivači društva bili su: Andrija Gurka, Max Heinz i Imro Balentić.
Na prvoj sjednici imenovano je zapovjedničko vijeće u sastavu:
1. Mirko Günwald – Nadzapovjednik
2 Miško Schwager – Zapovjednika
3. Rudolf Heick – Tajnik
4. Stjepan Mađarević – Blagajnik
5. Andrija Gurka – Vođa
6. Max Heinz – Vođa
7. Imro Balentić – Zamjenik vođe
Glavna im je zadaća bila okupiti ljude, te uspostaviti ustroj rukovođenja na vatrogasnim intervencijama. Vođene su knjige sa sjednica i zapovjedničkog vijeća.
Gotovo svaka kuća je imala vatrogasca i učilo se mlade humanitarnom djelovanju vatrogasaca.
1. lipnja 1924. godine gorila je „tanina“ u Belišću, te je vlasnik tvornice S. H. Gutman vatrogascima Bistrinaca poklonio 200 dinara. Drugi veliki požar u „tanini“ buknuo je 6. listopada 1924. godine,
odazvalo se 17 vatrogasaca te od vlasnika S.H.Gutmana dobilo 1.500 dinara i oprost duga za zaprežna kola. Prva proslava zaštitnika vatrogasaca sv. Florijana održana je u Bistrincima 3. svibnja 1929. godine, a koje se i danas održavaju. 18. lipnja 1930. godine počeli su prikupljati dokumentaciju i materijal za novo vatrogasno spremište.
2. listopada 1930. godine vlasnik tvornice S.H. Gutman za gradnju vatrogasnog spremišta poklanja; 3.000 kom cigle, 300 kg kreča, 100 kg cementa te 12 m² brijestovih dasaka.
8. ožujka 1931.godine povodom otvaranja vatrogasnog spremišta Vatrogasna zajednica Savske banovine najzaslužnijim je dodijelila visoka odličja.1938. godine DVD Bistrinci ulaze u Vatrogasni savez općine Valpovo. Tijekom ratnih razaranja 1941. – 1945. godine nije bilo velikih aktivnosti, a buknulo je 20 požara. 1960. godine DVD Bistrinci sudjelovali su u spašavanju šlepa i jugoslavenskom riječnom brodarstvu akciju naplatili 52.140,00 dinara. Daljnje djelovanje članova DVD-a Bistrinci osim gašenja požara, ispumpavanja septičkih jama i uređenje doma i dvorišta bilo je: održavanje vježbi, pokaznih vježbi, školovanje i usavršavanje vatrogasaca te odlasci na proslave drugih društava.
Cisterna „Belje“ kupljena je 1979. godine i koštala je 14.000 dinara od čega je mjesna zajednica Bistrinci dala 8.000 dinara. Iako i sami bez sredstava nakon potresa u Crnoj Gori poslali su 500,00 dinara te pomogli donacijom stradalima od potresa u Skopju u Makedoniji.
Aktivnosti DVD-a Bistrinci u daljnjem periodu zasnivale su se na uobičajenim vatrogasnim događanjima; školovanje vatrogasaca, pokaznim vatrogasnim vježbama, odlascima na takmičenje te prikupljanju podupirajuće članarine.
Uz sve ljudske probleme DVD Bistrinci nastavlja sa radom i 1984. g. proslavljaju 80 godina društva uz svečano postrojavanje, svečanu sjednicu, limenu glazbu i druženje.
U domovinskom ratu u prostoru DVD-a jedno vrijeme boravi vojska. Od ispaljenih granata iz Baranje gorjele su dvije kuće i jedan automobil – Fićo. 1991.g. i 1992. g. sastanaka nije bilo već se odlazilo na požare, te samo održane godišnje Skupštine. 1993. godine DVD Bistrinci postaje član vatrogasnog saveza općine Belišće.
Dobrovoljnim radom članovi su sami uredili dom – ugradili nove prozore i stepenice na tornju, izbetonirali društvenu prostoriju, postavili lamperiju na zid, ugradili kip sv. Florijana s rasvjetom, postavili stol za stolni tenis i viseću kuglanu te uredili prostor za muzejska vatrogasna kola. 2003. g. prijatelji iz austrijskog grada Nettingsdorfa poklonili su navalno vozilo. Za proslavu 110 godina društva na vatrogasnom domu promijenjen je krov, postavljena nova fasada, obojane kapije, uređeno dvorište, popravljena i obojana ograda.
Aktivnosti članova u današnjim uvjetima su: učenje i školovanje za vatrogasca, časnika i dočasnika, izlazak na vatrogasnu i tehničku intervenciju, dežurstvo u vrijeme žetve, sudjelovanje u pokaznim vježbama, održavanje dvorišta, redovnom održavanju sjednica, Skupština, posjeti prijateljskim vatrogasnim društvima, te prikupljanje podupirajuće članarine.
Danas kada je velika ponuda raznih atraktivnih zanimanja u slobodno vrijeme biti vatrogasac je iznimno kompleksno. Unatoč tome, članovi DVD Bistrinci uspjeli su opstati 110 godina, voditi brigu o domu, opremi, školovanju, okupljanju mladeži i, što je vrlo bitno, dobrovoljno davati sebe i svoje slobodno vrijeme za slučajeve spašavanja mještana i imovine.